Specifikacija eteričnih ulja
Aromatično bilje se primjenjuje u medicini i kozmetici kroz cijelu ljudsku povijest. Njihovi prepoznatljivi mirisi potječu od brojnih hlapljivih spojeva, koji su postali dostupni za široku primjenu tek otkrićem destilacije prije više od 1000 godina, a kojom je omogućeno njihovo izdvajanje iz biljnog materijala. Premda je prema nekim povijesnim dokumentima destilacija bila poznata i antičkim narodima, povijest i kontinuirana upotreba kontroliranih eteričnih ulja sustavno se prati tek od 14-15 stoljeća.
Eterična ulja nastaju u biljnoj protoplazmi kao produkti disimilacijske izmjene tvari i izlučuju se u posebnim uljnim stanicama, vodovima ili šupljinama smještenim u različitim organima biljke. Ona su smjese hlapljivih terpenskih ugljikovodika (alifatskih i cikličkih) i odgovarajućih izoprenoidnih derivata s kisikom kao i alifatskih i fenilpropanskih spojeva, a nešto rjedje i heterocikličkih spojeva sa sumporom i/ili dušikom te drugih manje zastupljenih supstancama. Mnogi od tih spojeva imaju kompleksnu strukturu s velikim brojem izomera.
Eterična ulja mogu se iz biljnog materijala izolirati različitim metodama destilacije, tiještenja ili ekstrakcije, a zbog svojih organoleptičkih svojstava i specifičnih bioloških djelovanja, upotrebljavaju se kao sastojci različitih komercijalnih proizvoda.
Eterična ulja su i temelj, u novije vrijeme, sve popularnije aromaterapije. Iako se još uvijek upotrebljavaju većinom zbog svojih organoleptičkih svojstava, sve češće je glavni razlog njihove primjene specifična biološka aktivnost. Broj istraživanja koja se provode u svrhu dokazivanja i objašnjavanja njihove djelotvornosti u stalnom je porastu. Dobiveni rezultati, s obzirom na sve veće zahtjeve za prirodnim sastojcima u hrani, kozmetici i lijekovima, pridonose njihovoj sve široj primjeni.
Budući da čista eterična ulja sadrže brojne biološki aktivne tvari sa širokim spektrom djelovanja, moraju biti adekvatno i označena. Ispravna i potpuna deklaracija, uz prateću dokumentaciju, u ovom slučaju nisu samo zakonska obveza nego su i nužan preduvjet pravilnog izbora, sigurne i djelotvorne primjene. Stoga moraju sadržavati oznake na temelju kojih se može precizno identificirati svako pojedino eterično ulje, koje takodjer mora svojom kakvoćom odgovarati propisanim medjunarodnim standardima.
Identifikacijski podaci eteričnih ulja
Na ambalaži i/ili pratećoj dokumentaciji čistih eteričnih ulja moraju se pronaći podaci važni svim potencijalnim kupcima i potrošačima, a oznake moraju sadržavati informacije koje zadovoljavaju i najstrože zahtjeve primjene, uzimajući pri tome u obzir mogućnosti njihove upotrebe u farmaciji, aromatiziranju hrane, proizvodnji stočne hrane, kozmetičkih proizvoda i drugih proizvoda iz kategorije predmeta široke potrošnje, te u aromaterapiji.
Naziv ulja
Eterična ulja dobiju naziv prema biljci iz koje su izolirana. To je,dakako, njezino hrvatsko ime, koje mora biti jednako nazivu definiranom odgovarajućom hrvatskom normom , a ako se ne nalazi medju eteričnim uljima za koje postoje norme, tada se koristi naziv prema hrvatskom nazivlju važeće botaničke nomenklature.
Kao primjer, može se navesti eterično ulje biljke Melaleuca alternifolia, za koje se najčešće upotrebljava neadekvatan hrvatski naziv – čajevac. Službeni hrvatski naziv -australsko čajno drvo.
Hrvatski naziv samo je prvi korak, koji nije dovoljan za točnu identifikaciju eteričnog ulja. Nužan je i precizan latinski naziv biljke iz koje je ono proizvedeno. Većina biljaka od kojih se dobiju eterična ulja, bez obzira na to da li one rastu kao samonikle ili kultivirane, imaju velik broj vrsta i podvrsta, hibrida i klonova, koji se medjusobno mogu značajno razlikovati u pogledu kemijskog sastava. Posebno je nepouzdan i promjenljiv kemijski profil biljaka koje rastu samoniklo. Kao posljedica mehanizma preživljavanja u specifičnim uvjetima staništa i klimatskih prilika kod biljaka nastaju i brojne specifične genetske varijacije, čiji su rezultat nove podvrste koje mogu bitno odstupati od standardne biljke kako u pogledu izgleda tako i u pogledu sastava. Rod eukaliptusa,npr; ima velik broj vrsta i podvrsta. Mnoge medju njima uopće nemaju izražen miris.
Eterična ulja aromatičnih vrsta kao što su Eucalyptus globulus Labill., Eucalyptus citriodora Hook. ili Eucalyptus dives Schau. medjusobno se razlikuju u pogledu kemijskog sastava i fiziološkog djelovanja.