Marula je stablo visoko do 18 metara. Samoniklo je u južnoj Africi, te u području Sahela i na Madagaskaru. Plod sliči na šljivu, zeleno je do žute boje. Jestiva je sama pulpa ploda bogata vitaminom C i koju prehrambena industrija koristi kao pire pulpe, plod, sokove i liker (Amarula). Sjemenke su također prehrambena namirnica, bogate su proteinima i uljem. U prehrani su ju prvi počeli koristiti Bantu. Prije nekoliko godina kozmetičku industriju je zainteresiralo ulje marule koje se dobiva iz sjemenki. Premda nije osobito bogato esencijalnim masnim kiselinama (oleinska kiselina je dominantna) ulje marule plijeni pažnju svojoj egzotičnosti, laganom teksturom i neutralnim mirisom. Kao i svako ulje bogato oleinskom kiselinom pogodno je za sve tipove kože te pomaže u zadržavanju vlažnosti kože. Odlično je kao i osnovno ulje za emulzijske sustave.
Sadržaj tokoferola je iznimno varijabilan. Prema (1) u samo dva tjedna nakon dozrijevanja ploda koncentracija tokoferola pada s impresivnih 1,68 g/kg na samo 0,03 g/kg. I druge biljke pokazuju varijacije, ali ne u tolikoj mjeri. To govori kako proizvodjač mora dobro paziti na vrijeme branja kako bi osigurao optimalne razine vitamina E. Kada ulje ima najveći sadržaj vitamina E, najveći je udio α-tokoferola (1,16 g/kg) i γ-tokoferola (0,37 g/kg). Tijekom perioda kada je plod zreo takodjer pada i udio stearinske kiseline s 15,2% na 8,8%, dok raste udio oleinske (58,9 na 67,3%) i linolne kiseline (4,3 na 5,9%). Udio polifenola raste u tom periodu s 122 g/kg na 226 g/kg. Sadržaj polifenola daje dodatnu stabilnost ulju i naglašava njegov povoljni učinak na kožu.