Biljka se koristi prvenstveno u ljekovite svrhe,jer prije svega pomaže kada imamo problema s kašljanjem(lišaj islandski pripada obitelji mješinerki i zelenih algi).

Biljni materijal upotrebljavamo za ljekovite pripravke, beru se samonikli lišajevi,jer uzgojeni lišaj ne sadrži ljekovite tvari u velikoj koncentraciji kao samonikli. 

Biljka sadrži više od 50% polisaharida topivih u vodi. Za gorak okus lišaja odgovorne su lišajne kiseline. U biljci kao što je islandski lišaj nalaze se manje količine eteričnog ulja,u vrlo malom postotku željeza te joda.

Ljekovite tvari islandskog lišaja često se upotrebljavaju kao sredstva za smirenje kašlja kod upale dišnih puteva. Visok sadržaj lihnina odgovoran je za zaštitu upaljene sluznice. Oni omotavaju upaljenu sluznicu, djeluju protuupalno te smanjuju podražaj na kašalj. Usinska kiselina kao sastavnica islandskog lišaja ima djelovanje nalik antibiotiku(djeluje i antifugalno).Sastavni dio pojedinih pripravaka je ekstrakt islandskog lišaja te je kao takav djelotvoran za liječenje želučanih problema.

Za liječenje inficirane kože koristi se usinska kiselina te kao takva upotrebljava se u kozmetici,ali prije svega u dermatologiji.U pripravke za liječenje želučanih tegoba koristi se ekstrakt islandskog lišaja.

Pripravci islandskog lišaja koriste se u svrhu:

  • kašlja,
  • upale usne šupljine,
  • ždrijela,,
  • upale gornjih dišnih puteva.