Eterična ulja su iznimno cijenjene prirodne tvari, dobivene ekstrakcijom iz takozvanog aromatičnog bilja i poznata su još od davnina. Koristila su se u raznim religioznim obredima, u pripremi parfema, pomada i balzama, u različitim kozmetičkim pripravcima, za aromatizirati hranu i piće te kao prvi lijekovi. Tijekom godina i promjenom stila života ljudi su sve više napustili upotrebu ljekovitog bilja i zaboravili blagodati eteričnih ulja. Ponovno rodjenje interesa za njih se dogodilo tek u 19-om stoljeću kad je francuski kemičar nakon ozljede u laboratoriju opečenu ruku uronio u čašu s eteričnim uljem lavande i izliječio istu tu ruku.
On je začetnik moderne aromaterapije.

Suvremena aromaterapija,odnosno aromaterapija novijeg doba dio je fitoterapije koji liječi mnoge bolesti, čuva zdravlje te opće blagostanje organizma i duha koristeći eterična ulja. U raznim državama je prepoznat njihov potencijal te se stoga koriste u specijaliziranim trgovinama gdje opuštaju ljude te ih indirektno potiču na kupovinu gdje svakodnevan posao te životni ritam donosi veliki stres.

Eterična ulja imaju vrlo izraženo antiseptičko i baktericidno djelovanje te su prikladni kao zamjena za antibiotike s obzirom na to da je sve više bakterija otporno na različite antibiotike i kemoterapeutike”.

Povijest aromaterapije nije zorno prikazana u knjigama, može stvoriti konfuziju u smislu da se istu shvati na ispravan način.Opisujući samu povijest aromaterapije,spominje se upotreba opijata (biljake) s upotrebom eteričnih ulja.Činjenica stoji da su se timijan, metvica, đumbir, kurkuma, cimetovac te ostale biljke koristile tisućama godina. U fitoterapijskoj praksi upotrebljen je prašak istih biljaka te čajevi.Korištenje oleorezina i oleogomorezina (mira, tamjan) ne mogu se uvrstiti kao klasična definicija aromaterapije, budući su navedeni opijati bili koršteni u vrijeme prvih tragova Mezopotamije.

Gary Young, čovjek koji je kreirao tehniku masaže(RAINDROP) te upotrebe eteričnih ulja, govori kako su tu tehniku koristili indijanci(Lakata).

Postupak destilacije ne spada u postanak te povijest aromaterapije, pojam proizvodnje eteričnih ulja te drugi pojam, koristiti isti u medicinske svrhe.Stari arapski stvoritelji govore o antiseptičkim svojstvima eteričnih ulja, njihova upotreba u povijesti medicine bila je skromna. 20. stoljeće dovelo je do razvoja aromaterapije kao medicinske grane, ne kozmetiče(parfemi).

Aromaterapijske biljke imaju postanak još iz starog Egipta negdje oko 4300g.pr.Kr. kada se smola(mirta,timijan)upotrijebila za potrebe balzamiranja i kozmetičke svrhe.Ulje od smilja spominje Ebersov papirus(1500g.pr.Kr.)u medicinske svrhe. U Mezopotamiji, (današnji Irak) biljne esencije bile su sastavni dio farmakopeje, a u Indiji, ayurvedski tekstovi poput Charake Samhite (500g. pr. Kr.) opisuju destilaciju sandalovine i đumbira.Hipokrat ,grčki liječnik (460.–370. pr. Kr.) istražio je antibakterijska svojstva eteričnih ulja,tada i odobrio inhalaciju mirisnih biljaka za prevenciju infektivnih bolesti. U isto vrijeme,Rimljani,impresionirani grcima, osmislili su kulturu parfema, termalnih kupki s uljima (ružmarin, lavanda),opisano je u djelu De Materia Medica Pedanija Dioskorida (1. st. n. e.).Perzijski alkemičar, Al-Kindi detaljno je opisao destilaciju ruže, stvarajući prvi poznati ružin ulang (rosewater). U Europi, u srednjem vijeku,djelovali su samostani koji su bili sjedišta za biljnu medicinu.Kadulju i bosiljak izdvojila je Hildegard(Bingen) kao biljke koje se primjenjuju za liječenje.

U novije doba(19 st.),znanstvenik Hoffmann Friedrich,posvetio se analizi sastava eteričnih ulja,pronalaskom terpena i fenolnih spojeva,obrazložio je antibakterijska te sedativna svojstva istih. 

Iz vremena drevne medicine,eterična ulja su bila veza izmedju potreba ljudske vrste i same prirode,povijest istih nije samo teza o kemijskim spojevima,nego i potraga za skladom ljudskog bića i svijeta biljaka.Ljekovita svojstva biljaka(eteričnih ulja),predmet su glede svojih fascinantnih svojstava te same upotrebe istih zbog mirisa koji proizlaze iz postupaka,prije svega destilacije,ekstrakcije i prešanja.

Eterična ulja imaju široku primjenu(osvježavanje prostora,nadahnuće,postizanje ugodne atmosfere,a i kao sretstvo relaksacije u ritualima).Za potrebe opuštanja koriste se e.ulja limuna i lavande,a s druge strane ulje eukaliptusa u postupcima inhalacije,a upotrebljavaju se u wellness centrima te salonima za masažu kao ugoda prostora.

Djelovanje eteričnih ulja je protuupalno,antibakterijsko i terpensko i kao takvo imaju veliki utjecaj u kozmetici i medicini i zbog toga se potreba istih zasniva na znanstvenim istraživanjima.

Odnos esencijalnih i eteričnih ulja jednak je,ali ovise o kontekstu,za razliku od biljnih,baznih ulja(maslinovo,kokosovo i bademovo ulje)koja nisu hlapljiva te se upotrebljavaju kao nosiva ulja koja idu u mješavinu s eteričnim uljima.Za razliku od biljnih ulja,eterična ulja proizlaze uslijed ekstrakcije biljaka kako bi se zadržala biološki aktivna svojstva i hlapljivost.Provodi se klasična metoda destilacije vodenom parom,hladnim prešanjem te ekstrakcijom otapalima čime se metoda zasniva na kemijskom sastavu biljke.

Organska otapala(etanol)tope aromatične komponente iz biljnog materijala,zatim otapalo isparava,oslobadja koncentriranu smolu(konkreti) koja se nakon toga vrši postupak pročišćavanja do absoluta(isključivo se upotrebljava za cvjetove jasmina,ruže i vanilije-sadrže hlapljive spojeve).

Danas,u suvremeno doba,upotrebljava se CO2-ugljikov dioksid u kritičnom stanju, u odnosu plinovitog i tekućeg agregatnog stanja,kao otapalo.Omogućeno je selektivno odvajanje bioaktivnih spojeva bez ostataka otapala iz kojih proizlaze kvalitetni ekstrakti,produkt ovakve metode upotrebljava se za dobivanje ulja iz biljaka (smilje,neven i kamilica).

Analizom hlapljivih spojeva provjeravamo kvalitetu ulja ne bi li se očuvala terapijska učinkovitost i sigurnost primjene.Sposobnost te djelotvornost eteričnih ulja,pravilna ekstrakcija i pročišćavanje, presudni su za sigurnu upotrebu istih u dermatološkim pripravcima,lijekovima te u terapijske svrhe.

Utjecaj eteričnih ulja u smislu zaštite biljaka od mikroorganizama djelujući kao pesticidi na prirodan način te od insekata,jer antimikrobna svojstva pomažu u odbijanju insekata,ali i oštećenja.

Možemo uzeti za primjer ulje čajevca koje je obogaćeno terpinenolom,a koji ima jak antibakterijski učinak.Uz čejevac možemo uvrstiti timijan te origano koji sadrže timol i karvakrol,spojeve koji inhibiraju porast patogenih gljivica,a ulje citrusa bogato je limonenom.

U srži eteričnih ulja nalaze se mirisni spojevi koji jesu relevantan čimbenik u privlačenju oprašivača kao što su leptiri,pčele i ostali insekti,a takvim postupkom se omogućava biljna reprodukcija(jasmin,lavanda,ruža-produciraju intenzivan miris koji privlači insekte).

Kako bi se smanjio gubitak vode,eterična ulja pomažu biljkama u uvjetima suše i povišene temp.zraka(npr;smilje producira spojeve koji reduciraju isparavanje vode,ulje žalfije i lavande imaju učinak filtera protiv UV zračenja).

Esencijalna ulja jesu eterična ulja,aromatični spojevi,važan faktor u preživljavanju biljne vrste,štite iste od vanjskih negativnih utjecaja,reprodukciju,ali i adaptaciju na različite vanjske uvjete.