Pojam aromaterapije

Naziv AROMATERAPIJA prvi put se spominje u djelu Aromathérapie – les huiles essentielles hormones végétales (éd. Librairie des sciences Girardot, 1937 g.)

Pojam “aromaterapija”–

• uveo je francuski kemičar Rene Maurice Gateffosse je 1920. g., kada je napisao prvu tezu o aromaterapiji, nakon što si je uspješno zaliječio tešku opekotinu na ruci nastalu uslijed eksplozije kemikalija u laboratoriju. Naime, on je opečenu ruku uronio u posudu s lavandinim uljem. Nakon što se brzo i uspješno oporavio – zainteresirao se za djelovanje eteričnih ulja i tako je nastala moderna aromaterapija.

U Francuskoj su se novom znanošću počeli baviti farmaceuti i liječnici (1978 g. dr. Paul Balaiche objavljuje studiju o kliničkoj upotrebi eteričnih ulja u liječenju infekcijskih i degenerativnih bolesti), pa se stvorio pravac u medicini koji odredjene bolesti liječi oralnim unošenjem eteričnih ulja u organizam.

Francuski kemičar Henri Viaud je 1980-ih godina objavio kriterije čistoće i kvalitete koje eterična ulja moraju zadovoljavati da bi bila pogodna za uporabu u medicinske svrhe.

U Engleskoj, eteričnim uljem više su se bavili pomoćni medicinskim kadrovi – medicinske sestre i njegovateljice, pa je tako nastala aromamasaža i drugi načini unošenja eteričnih ulja u organizam.

U drugom izdanju knjige 1944. godine René-Maurice objašnjava kako je u početku htio dati naziv timoterapija (thymothérapie), od grčke riječi thymos, odnosno thumos (θυμός), što etimološki označava pojam snažnog, produhovljenog, živahnog, a simbolizira laganu, hlapivu i intenzivnu osobnost eteričnih ulja. Ipak, postao je svjestan da bi naziv bio lako krivo preveden (thyme na francuskom i engleskom znači timijan). Stoga se odlučio za novu riječ kovanicu – aromaterapiju. Time aromaterapija službeno ulazi u povijest.

Povijest aromaterapije seže daleko u prošlost. Poznato je konzerviranje mumija eteričnim uljima prije gotovo šest tisuća godina. Prema grčkoj mitologiji pratilja božice Afrodite otkrila je ljudima znanje o snazi mirisa. Miris je, dakle, početak svega. Mnogim je narodima miris bio i ostao dio vjerskog života. Čak se smatralo da se mirisom može prizvati pozornost i milost božja, te su se već i grčki vojnici prije ratovanja mazali mirisnim uljima. Egipćani su znanje o mirisnim uljima doveli do savršenstva, a početak razvoja farmacije, parfumerije i kozmetologije potječe takodjer iz tog vremena. Poznate su neodoljive čari egipatske kraljice Kleopatre, zahvaljujući i ružinim laticama u njezinim odajama. Razvitku aromaterapije pridonijeli su i Grci i Kinezi. Parfemi su bili čak dio ljubavnog rituala u Grka, koji su razvili i medicinu.

“Uz snagu mirisa razvila se i snaga dodira“

Danas se pod aromaterapijom smatra masaža oplemenjena eteričnim, mirisnim uljima. Složenica aroma (miris) + terapija (liječenje) objašnjava samu sebe. Korištenje mirisa, mirisnih ulja i masaže u svrhu liječenja, poboljšavanja zdravlja i raspoloženja dovodi do sklada duha i tijela.

Aromaterapija je vrlo umirujuća, ali ujedno i višeslojna vrsta liječenja. Pomaže samoiscjeljivanju tijela.Može prilično uspješno primjenjivati u kombinaciji s konvencionalnom medicinskom terapijom, pod uvjetom da liječnik i aromaterapeut znaju za ulogu drugoga. Aromaterapija u mnogim slučajevima mentalnih i tjelesnih problema može biti djelotvorna alternativna terapija konvencionalnim oblicima terapije, a ujedno je i ugodna te slobodna od neželjenih nuspojava.

Ona nije zamjena za konvencionalnu medicinu, ali nudi oblik liječenja koji može znatno poboljšati opće stanje mentalnog i tjelesnog zdravlja te potaknuti uravnoteženje uma i tijela, što osobi pomaže izaći na kraj s bolešću, stresom i umorom.

Tisućljetna tradicija

Povijesno gledano, aromaterapija je već tisućljećima prisutna u svim kulturama.Kinezi su prvi koristili mirise u terapeutske svrhe, palili sumirisne štapiće i pomoću njih stvarali harmoniju i ravnotežu.

Egipćani – prvi aromaterapeuti

Esencijalna ulja različitih biljaka koriste se u medicinske i kozmetičke svrhe već tisućama godina. Njima su eksperimentirali Egipćani, Kinezi, Indijci, Grci i Rimljani. Postoje naznake da su stari Egipćani još prije 5000 godina dodavali esencijalna ulja u pripravke za kosu i kreme za lice, postavši tako najranijim aromaterapeutima.

Egipćani su esencije biljaka koristili za balzamiranje, u medicinske svrhe, za izradu kozmetičkih preparata, uljai masti za masažu, ili su ih palili radi podizanja raspoloženja.

Brojni recepti ljekovitih pripravaka pronadjeni su urezani u zidove laboratorija i na papirusima. Svećenici su mirise koristili u vjerske i mistične svrhe, a svaka važna osoba imala je svoj miris.