Limfna drenaža

Izuzetno teška i komplicirana tehnika, vrlo sporih i ciljanih pokreta. Izvodi se pokretima s blagim pritiskom na kožu. Treba naglasiti da to nije masaža mišića, već vrlo specifičan postupak kojim se ispire i regenerira tečnost u organizmu i koji treba dobro poznavati i pravilno provoditi da bi se ostvarila korist za cijeli organizam.

Namijenjena je povećanju cirkulacije limfe, venske cirkulacije, detoksikaciji i izbacivanju viška tečnosti. Preporuča se osobama s proširenim venama i kapilarama, uspješno otklanja simptome „teških nogu“, takodjer vrlo uspješna tehnika u borbi protiv celulita.

Limfna drenaža posebno se preporuča u postoperativnom razdoblju i značajno ubrzava oporavak cijelog organizma. Naime, nakon operativnog zahvata dolazi do nakupljanja viška tekućine u veznom tkivu i drenaža je pritom nužna za poboljšanje opskrbe stanica kisikom, uklanjanje otpadnih tvari, te dotok hranjivih tvari krvlju. Uspješna kod problema migrena, reumatskih oboljenja, sportskih ozljeda, stresa i napetosti te cijelog spektra tegoba modernog načina života.

Traje 30-90 minuta, ovisno o dijagnozi i području koje se tretira, te bi je trebalo izvoditi nekoliko puta tjedno ili u striktno odredjenim razmacima da bi se vidio učinak drenaže. Uz drenažu bilo bi poželjno izvoditi i odredjene cirkulatorne vježbe.

LIMFNI SUSTAV – FIZIOLOGIJA

U ljudskom tijelu krv prolazi kroz dva velika sustava: arterijskim i venskim sustavom. Dva sustava se susreću na periferiji, u mjestu zvanom mikrocirkulacijska jedinica, koja se sastoji od arterijske kapilare, venske kapilare i intersticija. Intersticij je karakteriziran stanicama i vlaknima u trodimenzionalnoj mreži i postavljen je izmedju krvne i limfne žile. Intersticijska tekućina teče medjuprostorom i sastoji se od vode, proteina, mineralnih soli, različitih vrste stanica kao što su virusi, bakterije itd. Arterijska krv ulazi u mikrocirkulacijske jedinice kroz kapilare, kako bi se tkiva opskrbila hranjivim tvarima; zatim venski sustav uklanja otpadne tvari iz tkiva kroz venske kapilare. Limfni sustav je sustav odvodnje i to radi nalik na venski sustav, a posebno njegova glavna funkcija je drenaža intersticijskih tekućina koje se ulijevaju u periferna vezivna tkiva. Jasno je, dakle, da je vrlo važno održavati funkciju limfnog sustava i njegovu sposobnost održavanja ravnoteže u mikrocirkulacijskoj jedinici. Na primjer, ako se poveća volumen intersticijske tekućine, limfni sustav održava ravnotežu unutar fizioloških granica. Kada limfni sustav nije u stanju održavati ovu fiziološku ravnotežu nastaje bolest pod nazivom “Edem”.

EDEM

Edem je obično definiran kao zadržavanje tekućine u intersticijskom prostoru organizma. Postoje različite vrste edema, na primjer fiziološki edemi ili patološki edemi koji su uzrokovani patologijom organa. Fiziološke edeme karakteriziraju prolazne disfunkcije zbog preopterećenja: prije svega hidrostatski edemi koji se događaju kada osoba stoji uspravno ili je u sjedećem položaju dugo vremena. U tim uvjetima limfni sustav nije u stanju uravnotežiti poteškoće venskog optoka. Zatim su tu; predmenstrualni edem i edem trudnoće (unutar definiranih okvira). Medju patološkim edemima postoje edem bubrega, srčani edem, jetreni edem ili u odredjenim patološkim stanjima: myxoedema, reumatski edem, phleboedem, lypoedem, limfedem.

LIMFEDEM

Limfedem je edem s visokom koncentracijom intersticijskih proteina zbog smanjenja transportne sposobnosti limfnog sustav.a To je tipični oblik edema limfne patologije. Povećanje koncentracija proteina je specifična karakteristika limfedema koji se klasificira u dvije kategorije: primarni i sekundarni limfedem. Primarni limfedem pojavljuje u prvim mjesecima života ili tijekom tinejdžerskih godina i koji je uzrokovan strukturalnim izmjenama limfnog sustava koje su prisutne od rodjenja. Sekundarni limfedem, naprotiv, nastaje zbog različitih razloga kao što su na primjer uklanjanje limfnih čvorova, nakon onkološke kirurške intevencije, degeneracija limfnih čvorova nakon radioterapije, traumatskih ili infektivnih dogadjaja ili parazitskih bolesti.

DIJAGNOZA 

Dijagnoza limfedema je bitan postupak kako bi se propisalo najbolje liječenje. Limfedem se dijagnosticira klinički, uz potvrdu rezultata ispitivanja specijaliziranom aparaturom.

TERAPIJA

Limfedem je bolest koja se može liječiti na različite načine: ručnom llimfnom drenažom, pneumatskom presoterapijom, respiratornom fizioterapijom, hidrokineziterapijom, dijetama, farmakološkom terapijom, fizikalnom elektroterapijom (elektrostimulacija i sl), mikrokirurškim derivativnim postupkom. Ovdje u nastavku ćemo uputiti na terapije povezane s našim medicinskim uredjajima.