U razdoblju između 18. i 25. dinastije (1539. – 657. prije Krista) Egipćani su i dalje poboljšavali uporabu aromata u medicini, kozmetici, a na koncu i u parfemima. Samo nekoliko stotina godina prije rodjenja Krista, egipatska industrija parfema bila je slavljen kao najbolja na cijelom Bliskom istoku i šire. Kada se Gaj Julije Cezar vratio kući s Kleopatrom nakon osvajanja Egipta, oko 48. godine prije Krista, boce parfema su bacane medju masu kako bi se pokazala njegova dominacija nad Egiptom. Bogatstvo egipatske farmakopeje već su usvojile mnoge druge kulture. Asirci, Babilonci i Hebreji crpili su svoje veliko znanje od Egipćana. Kada se egipatsko carstvo raspalo oko 300 godine prije Krista, Europa je postala srce medicine gdje su se nove metode konstantno razvijale, a znanstveni sustav liječenja se postavljao na noge.Upravo se aromaterapija na tom tragu stopila s prirodom koja nam je danas potrebna više nego ikad i iako nam sad djeluje poput nekog trenda, na nju se ljudi diljem svijeta oslanjaju već stoljećima i stoga prvi tragovi o njoj potječu još iz egipatskog doba, a egipatski svećenici bili su vrlo vješti u korištenju eteričnih ulja i dobro su znali kakve benefite ona imaju za ljudsko zdravlje.
U svojoj suštini, aromaterapija je prirodna metoda koja koristi biljke i razne biljne pripravke s ciljem očuvanja zdravlja, ali i prevencije nekih bolesti. Od prošlosti do danas provedena su i brojna istraživanja, koja redovito dolaze do zaključaka kako mirisi koji se koriste u aromaterapiji, odnosno spomenuta eterična ulja, imaju povoljan učinak na psihofiziološko stanje pojedinca.