Kada smo upoznali patogene mikroorganizme razvojem mikrobiologije, tako smo upoznali drevno oružje biljaka protiv njih – eterična ulja. Neobična koincidencija. Polako smo upoznali i druge blagodati eteričnih ulja i prisjetili se koliko ona opuštaju, pomažu koži, dišnom sustavu, olakšavaju probavu… S vrha piramide sve se počelo slagati kako treba. Zahvalni smo onoj opekotini oca aromaterapije, René-Maurice Gattefossé-a.

 

Povezana slika

 

Prvi pokušaji

Eterična ulja su se koristila u medicini, bez ikakve sumnje, još od starog Egipta, preko Grčke i Rima, Arapskog svijeta do Europe. Neki arapski autori, već opisani u povijesti fitoterapije, vrlo su precizno poznavali ljekovitu upotrebu eteričnih ulja. Ipak, imajući na umu mukotrpnost procesa destilacije, eterična ulja bila su lijek za privilegiranu klasu ljudi. Ona su preživjela zahvaljujući opsesiji parfemima i kozmetikom. U XVIII i XIX stoljeću dolazi do industrijskog razvoja što uključuje i poboljšanu tehnologiju destilacije. Eterična ulja postala su dostupnija i jeftinija, ali prava, medicinska aromaterapija kakvu poznajemo danas započinje koncem XIX.stoljeća izolacijom aktivnih spojeva iz eteričnih ulja, a svoju eksploziju aromaterapija doživljava tek u XX stoljeću.

Prvi val – René-Maurice Gattefossé

René Maurice Gattefosse

Sve se mijenja tek u XX. stoljeću. René-Maurice Gattefossé rodio se 1881. godine u Lyonu u obitelji koja se bavila eteričnim uljima i odrastao je okružen njima. Godinu dana prije Renéovog rodjenja njegov otac Luis osniva tvrtku Établissements Gattefossé kojoj je bio na čelu sve do smrti. Tvrtka je prodavala eterična ulja za industriju parfema i bavila se vlastitom proizvodnjom. René-Maurice je diplomirao kemiju na fakultetu u Lyonu te u obiteljskoj tvrtki preuzima posao istraživanja ne samo eteričnih ulja. već i sintetskih mirisnih supstanci koje su u to doba doživjele pravi procvat.1908. godine zajedno s braćom stvara časopis La Parfumerie Moderne (Moderna parfumeristika). Osim prelijepo dizajniranih stranica u tipičnom Art déco stilu, časopis je bio nositelj modernih znanstvenih strujanja u proizvodnji i primjeni eteričnih ulja te je poticao uzgajivače lavande, ali i promovirao nove tehnike u destilaciji ulja i kemiji mirisnih molekula.

Prema dostupnim podacima, zanimanje za ljekovito djelovanje eteričnih ulja započeo je na vlastitiom životnom primjeru. 1910. godine dolazi do eksplozije u njegovoj tvornici te René-Maurice bude jako opečen. Posljedičnu infekciju, te navodno gangrenu, sam je izliječio oprezno apliciravši eterično ulje lavande po rani. Nažalost, ostaje nezapisan točan postupak, a neki se autori čak i spore je li aplicirao ulje prave ili širokolisne lavande. Obitelj Gattefossé pretrpila je veliku tragediju u prvom svjetskom ratu: dva brata s kojima je vodio tvrtku pogibaju u ratu, a otac umire. 1919. godine naziv tvrtke Établissements Gattefossé mijenja u Société Française de Produits Aromatiques (SFPA). Tvrtka se bavi prirodnim i sintetskim mirisnim molekulama, ali i insekticidima, sredstvima za higijenu i kozmetiku te izbacuje više od 640 proizvoda. Za vrijeme španjolske gripe kreira proizvod Salvol namijenjen dezinfekciji u bolnicama, baziran na eteričnim uljima. 

Slikovni rezultat za rene maurice gattefosse slike na upit

Naziv aromaterapija prvi put se spominje u djelu Aromathérapie – les huiles essentielles hormones végétales (éd. Librairie des sciences Girardot, 1937). U drugom izdanju knjige 1944. godine René-Maurice objašnjava kako je u početku htio dati naziv timoterapija (thymothérapie), od grčke riječi thymos, odnosno thumos (θυμός), što etimološki označava pojam snažnog, produhovljenog, živahnog, a simbolizira laganu, hlapivu i intenzivnu osobnost eteričnih ulja. Ipak, postao je svjestan da bi naziv bio lako pogrešno preveden (thyme na francuskom i engleskom znači timijan). Stoga se odlučio za novu riječ kovanicu – aromaterapiju. Time aromaterapija službeno ulazi u povijest.

René-Maurice ostavio je veliko nasljedje. Tvrtka Gattefosse postoji i dan danas te su jedan od leadera u području lipidne kemije, proizvođači farmaceutskih ekscipijensa (baze za supozitorije, emulgatori, sirovine za kozmetiku…)

 

Drugi val – Jean Valnet

Već je René-Maurice suradjivao s više liječnika. U “drugoj generaciji” aromaterapeuta pojavljuje se dr. Jean Valnet (1920-1995). Jean Valnet je bio iznimno talentiran vojni liječnik, specijalist iz kirurgije, mikrobiologije i higijene, sudski vještak patolog, specijalist kolonijalne medicine i medicine rada. Već za vrijeme drugog svjetskog rata, a prije diplome, asisitira pri operacijama, a diplomu liječnika stječe 1945. godine. Kao vojni liječnik radi u Njemačkoj i Vijetnamu. Upravo je rad u Vijetnamu bio presudan za njegovu daljnju karijeru, jer tamo počinje upotrebljavati eterična ulja za brži oporavak pacijenata nakon operacija i, po njegovim riječima, postiže odlične rezultate. Godine 1958 odlazi iz vojne službe u Pariz, kako bi se posvetio svojem daljnjem radu u fitoterapiji i aromaterapiji. 1964. godine objavljuje knjige Les médecines différentes/Drugačije medicine (autori: Jean Valnet, François Bruno, André Mahé, Claude Le Prestre, Gilles Lambert, Jacques Ménétrier, éd. Planète, Paris) i Aromathérapie, Traitement des maladies par les essences des plantes/Aromaterapija, Tretman bolesti pomoću esencija iz biljaka (éd. Le Livre de Poche N°7885, Paris).

Jean Valnet

Veliko djelo Docteur Nature/Priroda liječnik (éd. Fayard, Paris, 1971) nije prošlo bez negativnog javnog odjeka u struci, i bez obzira na njegove nedvojbene vještine, znanja i zasluge kao vojnog liječnika, suspendiran je iz Udruženja liječnika. Njegov rad je možda djelomično kontroverzan, ali nedvojbeno je elegantno kombinirao tradicionalnu fitoterapiju i tada moderne tokove u aromaterapiji koje je sam stvarao na svojem kliničkom iskustvu.

Knjiga Aromaterapija doživjela je deset preradjenih izdanja. Aromathérapie (éd. Livre de poche, 1984.) i Phytothérapie, éd. Livre de poche, 1983., i danas su prisutne na tržištu u svom integralnom obliku i prijevodu na engleski jezik.

Sadržaj tih knjiga iz današnje perspektivne možda djeluju pomalo zastarjelo ili anakrono, ali neki korisni savjeti su bezvremenski. Dan danas te su knjige rado čitane i citirane, ako zbog ničeg drugog, onda zbog onih koji vole proučavati razvoj moderne aromaterapije i fitoterapije. Primjerice, za ulje niaulija naglašava upotrebu u bolestima dišnog sustava, što, zbog svojeg sadržaja 1,8-cineola, vrijedi i danas. Jean Valnet je s velikom elegancijom koristio kombinaciju fitoterapije i aromaterapije. U svojem djelu Aromaterapija bez ikakvih ograda spominje tinkture i vodene ekstrakte ljekovitih biljaka. Kao čovjek u direktnoj kliničkoj praksi, koristio iz prirode sve što je tada bilo dostupno od ekstrakata. Tko čita djelo Aromaterapija, ponekad će se iznenaditi za ono doba vrlo znanstvenim jezikom. Korelira neka temeljna svojstva molekula – poput kiselosti i bazičnosti, disocijacijske konstante i električne provodljivosti s djelovanjem. To je danas daleko od modernog pojma odnosa strukture i aktivnosti, ali je bilo uobičajeno u farmakologiji prije pedeset godina. Jean Valnet osnovao je tvrtku “Cosbionat” te se u Francuskoj dan danas mogu kupiti devet najuspješnijih proizvoda prema originalnim receptima.

Slikovni rezultat za jean valnet aromavalnet aromatherapie

Dr. Jean Valnet je usko suradjivao s drugim stručnjacima. Medju njima je bio i dr. Maurice Girault koji je kreirao ispitivanje antibakterijskog djelovanja ulja pomoću aromatograma. Upravo je Jean Valnet aktivno propagirao korištenje aromatograma u odabiru eteričnih ulja za liječenje infekcija. Zajedno s dr. Christian Duraffourd i dr. Jean-Claude Lapraz objavljuje knjigu Une médecine nouvelle. Phytothérapie et aromathérapie – comment guérir les maladies infectieuses par les plantes/Nova medicina. Fitoterapija i aromaterapija – kako liječiti infektivne bolesti ljekovitim biljkama (éd. Presses de la Renaissance, 1978). Nakon Valnetove smrti izlazi i knjiga istih autora Abc de phytothérapie dans les maladies infectieuses/Abc fitoterapije u infektivnim bolestima (éd. Grancher, 1998.). Durrafourd i Lapraz izdaju knjigu Traité de phytothérapie clinique/Traktat o kliničkoj fitoterapiji (éd. Masson, 2002.).

 

Treći val – Pénoël i Franchomme

Povezana slika

Ipak, koncepti u aromaterapiji nisu bili bez različitosti u mišljenjima. Primjerice, Durrafourd i Lapraz smatraju da ne postoji znatnija razlika u farmakološkom djelovanju različitih kemotipova eteričnih ulja. Nasuprot njima, dr. Daniel Pénoël pripada trećoj generaciji aromaterapeuta i vrlo fiksno uvodi pojam kemotipa i njegovog značenja za farmakološko djelovanje eteričnih ulja. Aktivno koristi eterična ulja u praksi od 1977. godine i dan danas djeluje u Europi i SAD-u. Zajedno s istraživačem Pierre Franchomme-om izdaje knjigu Aromathérapie exactement/Upravo aromaterapija ili Egzaktna aromaterapija (éd. Roger Jollois, 2001.). Pasionirano dovode u vezi električna svojstva, odnosno osnovna fizikalno-kemijska svojstva molekula eteričnih ulja, s farmakološkim djelovanjem te time nastavljaju rad René-Maurice Gattefos sé-a i Jean Valnet-a. Na kraju knjige daju i individualne opise preko 100 eteričnih ulja te niz magistralnih pripravaka od eteričnih ulja za razne tegobe. Ovim smo autorima neizmjerno zahvalni na posve logičnoj klasifikaciji sastavnica eteričnih ulja (fenoli, alkoholi, aldehidi…) koja je bila dugo vremena poznata u farmakognoziji, ali je korelirana s farmakološkim svojstvima tek u ovom djelu. Oba autora naglašavaju važnost kemotipova – ako ista vrsta može dati eterična ulja različitog kemijskog sastava, onda je logično da ulja pokazuju različita djelovanja. Primjerice, timijan kemotip timol (fenolni kemotip) je iritativniji za kožu od linolnog kemotipa (alkoholni kemotip), ali je i snažnijeg antibakterijskog djelovanja. Dr. Pénoël je aktivan i danas i vrlo je posvećen ekologiji i planeti. Osniva tvrtku Osmobiose te započinje pomalo nov neobičan pristup aromaterapiji koja se zove Aromathérapie Quantique® (Kvantna aromaterapija) te aktivno educira kroz seminare i škole.

aromatherapie exactement

Pierre Franchomme još je 1975. godine osnovao tvrtku Pranarom, danas svjetski poznatu tvrtku koja distribuira eterična ulja i posebnu pozornost posvećuje kvaliteti eteričnih ulja. Ponekad ga nazivaju i “liscem” u aromaterapiji, jer je vrlo spretno povezao znanost s tržišnim utjecajem i “nevidljivi” je koautor kozmetičkih proizvoda više poznatih današnjih brandova u kozmetici. Njegov učenik i kolega je Dominique Baudoux, belgijski farmaceut koji danas i vodi Pranarom. On je (ko)autor više djela.

Les cahiers pratiques d’aromathérapie selon l’école française : Tome 1, Pédiatrie (Série: L’aromathérapie professionnellement 1998.)

S druge strane Atlantika djeluje Kurt Schnaubelt. Kurt Schnaubelt nije liječnik, ali kao netko tko dobro poznaje dr. Pénoël-a, uvodi u Ameriku francusku školu aromaterapije, što uključuje i korištenje eteričnih ulja oralno, rektalno i vaginalno.

Vodi školu Pacific Institute of Aromatherapy te je autor više zanimljivih djela koji slijede teorije Pénoël-a i Franchomme-a. Poznato su mu djela Advanced Aromatherapy: The Science of Essential Oil Therapy (1998) i The Healing Intelligence of Essential Oils: The Science of Advanced Aromatherapy (2011).

 

Eterična ulja novijeg doba

Danas ih zovemo eteričnim uljima, no postoje naznake da su ljekovito bilje destilirali još u starom Egiptu i Grčkoj, zasigurno i u starim civilizacijama  Kine i Indije. Drži se da je perzijski alkemičar i liječnik Jabir Ibm Hayyan načinio prvi destilator u 10. stoljeću, a Avicenna ga je unaprijedio do te mjere da je već tada bio vrlo sličan destilatorima kakve i danas koristimo za destilaciju eteričnih ulja.

Gotovo da nema čovjeka u zapadnoj civilizaciji, a da ne zna što su eterična ulja. Većina zna da su to mirisi biljaka koji se prodaju na sajmovima i u trgovinama. Oni koji su ponešto istraživali znaju da se mogu koristiti u parfumeristici i imaju veliku primjenu u kućanstvima, pa ulje lavande koriste kao repelent za moljce, a ulje čajevca za dezinfekciju prostora. Oni koji su dublje istraživali znaju da postoji aromaterapija, grana komplementarne medicine koja se bavi olakšavanjem nekih tegoba, uglavnom kroz masaže i inhalacije. A pravi znalci znaju da ti mirisi u tamnim bočicama mogu poslužiti i kao pravi lijek – mogu uništiti bakterije i viruse, mogu podignuti imunitet, mogu djelovati na raspoloženje, mogu pomladiti i izliječiti kožu, ali mogu i ozbiljno narušiti zdravlje ako se sa njima ne rukuje pravilno. Slobodno možemo reći da ovo stoljeće u kojem živimo predstavlja stoljeće razvoja i korištenja eteričnih ulja u svim sferama ljudskog života. Do jučer gotovo nepoznata stvar danas se nalazi u svakom kućanstvu.

Eterično ulje je proizvod stanica u biljkama koji biljci može služiti za privlačenje kukaca, za zaštitu kod oštećenja ili pak za odbijanje od neprijatelja. Vjerojatno  postoje i neke namjene za koje mi ne znamo, ali vrlo dobro znamo da mogu koristiti i nama i zato smo morali osmisliti način ekstrakcije eteričnog ulja iz biljnog materijala. Prvi pokušaji proizvodnje datiraju još od 3000 godina pr.n.e., kada su se uglavnom koristile smole i jednostavnije iscrpine. Tada su eterična ulja služila kao parfemi ili sredstva balzamiranja, a njihov medicinski potencijal nije bio poznat, iako je bilo pokušaja tadašnjih medicinara da ih koriste u neke ljekovite svrhe.

Napokon, u 10. stoljeću perzijski učenjak Avicena napravio je jednostavan aparat u kojem se biljni materijal kuhao, vodena para je nosila eterična ulja kroz cijev u posudu gdje se ponovno pretvarala u tekućinu, te se ulje odvajalo od vode. Taj proces, blizak proizvodnji žestokih pića, nazvao se destilacija, a aparat destilator. Avicenin proces je u osnovi ostao nepromijenjen do današnjeg dana, samo se tehnologija usavršila i višestruko poboljšala. Danas, na primjer imamo destilaciju pod pritiskom i niskim temperaturama, gdje se dobija ulje bolje kvalitete i dužeg vijeka trajanja.

Neki drugi istraživači osmislili su način dobivanja ulja iz latica mirisnog cvijeća; lijepili su latice na svinjsku mast i ostavljali neko vrijeme, pa su lijepili novi sloj, i još jedan, i još jedan…i tako dobivali mirisne masti, pomade. Ulja su se ekstrahirala i alkoholom, uglavnom alkoholnim pićima, koje su stari travari koristi za liječenje ljudi.

U daljnjim stoljećima eterična ulja su uglavnom služila kao sredstvo za kozmetiku i dezinfekciju. Uočeno je da para sa biljnim uljima dezinficira prostor, a ulje dodano u alkohol može služiti kao parfem. Plemstvo je koristilo eterična ulja kao mirise, jer je poznato da im higijena nije bila prioritet. Pojedinci su uočili i neke zdravstvene benefite od ulja, no trebalo je pričekati 19. stoljeće i jednu nezgodu koja se dogodila francuskom kemičaru R.M. Gattefosse-u. Izbio je požar prilikom rada u laboratoriju, te je kemičar bio opečen po rukama. Nakon što je ugasio vatru na sebi, u panici je zaronio ruke u bačvu lavandinog ulja kako bi ih rashladio. Nakon vrlo kratkog vremena uočio je da mu opekotine neobično brzo zacjeljuju. Od tada je Gattefosse posvetio život istraživanju medicinske primjene eteričnih ulja, te je skovao naziv AROMATERAPIJA, koji se zadržao do danas.

Uz dotadašnju eksploataciju u kozmetičkoj industriji, neki kemičari, terapeuti i liječnici odvažili su se na istraživanje sa ljudima u više smjerova; neki su razvijali aromaterapiju u kozmetičkom i wellness smjeru (npr. Marguirete Maury), a drugi su radili na medicinskim indikacijama (npr. dr. Jean Valnet). Tako su nastali smjerovi u aromaterapiji, koje danas prepoznajemo kao anglosaksonska škola (wellness pristup) i francuska škola (medicinski pristup).

Čvrsta granica izmedju ovih škola ne postoji, jer mnogi istaknuti anglosaksonski aromaterapeuti duboko zadiru u područje liječenja, dok mnogi francuski aromaterapeuti primjenjuju eterična ulja u svom wellness radu. Ovdje možemo spomenuti i njemačku školu, koja ima elemente oba spomenuta pristupa i velo raširenu uporabu ekstrakata kao efikasnih lijekova, te se zamjećuju tragovi nove američke škole, koja se koristi u nekim klinikama u Sjedinjenim Američkim državama.