Fitoterapija se može dijeliti prema izvorištu aktivnih tvari ili prema vrsti ekstrakta. Izvor aktivnih tvari mogu biti biljke, alge ili gljive, dok ekstrakti mogu biti eterična ulja, hidrolati, biljna ulja ili, na primjer, alkoholni ekstrakti. Prema tome, razlikujemo ogranke fitoterapije poput aromaterapije (primjena eteričnih ulja), mikoterapije (primjena aktivnih tvari gljiva poput beta-glukana) i oleoterapije (primjena biljnih ulja). U fitoterapiji se upotrebljavaju cijele ljekovite biljke ili njihovi dijelovi, poput cvijeta, lista, korijena ili samo njihovi sastojci, poput eteričnih ulja, ekstrakata, hidrolata ili drugih izolata.
Danas se suvremena fitoterapija klasificira kao znanstvena medicina koja čini osnovu prevencije i pomoći u izlječenju raznih bolesti ili poremećaja.

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je distillation-boiling-water-to-purify-jan-van-der-straet.jpg

Suvremena fitoterapija ima uži opseg od drevne fitoterapije koja je uključivala i toksične biljne vrste, poput velebilja, mrazovca ili, na primjer, raznih vrsta, Digitalis. Razvojem suvremene medicine i farmacije upotreba takvih biljnih lijekova je standardizacijom pripravaka sa striktno definiranim dozama potpuno integrirana u službenu medicinu.

Danas razlikujemo francuski i engleski model aromaterapije. Francuski princip eterična ulja koristi u svrhu tretiranja tegoba pacijenta, eksternom (dermalnom primjenom). Engleski model prakticira samo eksterno korištenje ulja.

Biljni ekstrakti

U svrhu ekstrahiranja biljnih aktivnih tvari postoje različiti ekstrakcijski načini i, shodno tome, različiti ekstrakti. Svima njima zajedničko je da se poželjni biljni sastojci izdvajaju od ostatka biljnog sadržaja.Takvi ekstrakti nazivaju se infuzima, dekoktima, tinkturama, glicerolnim ekstraktima ili uljnim maceratima.

Suvremena fitoterapija zlatnim standardom uporabe biljnih pripravaka smatra SIPF ekstrakte (franc. suspension integrale des plantes fraîches). To su preparati pripravljeni procesom stabilizacije pothladjivanjem kojim se blokiraju enzimske reakcije, čime se čuvaju cjelovitost i integritet svježe ljekovite biljke. Duboko zamrznuti biljni materijal usitnjava se mljevenjem, ekstrahira 30 vol% etanolom i nakon toga centrifugira, a zaostali ekstrakt i svježi biljni sok bogat aktivnim spojevima netopivim u etanolu prešanjem se cijedi te tako širokom paletom ljekovitih spojeva u odnosu na klasične tinkture osigurava svoju prednost. Ti preparati sadrže aktivne tvari topive u etanolu, ali i one koje to nisu, i to su obično suspenzije.

Biljna ulja

Biljna ulja mogu se nazvati biljnim ekstraktima čijim sastavom dominiraju masne kiseline u obliku triglicerida, koji spadaju u lipide. Lipidi u biljkama skladišni su oblik energije te se obično nalaze u sjemenkama biljaka (npr. suncokret ili lješnjak) i, u malo manjoj mjeri, u plodu biljke (npr. maslina, kokos ili palma). Lipidi su izvor esencijalnih masnih kiselina (poznate i kao omega-3 i omega-6) koje našem organizmu služe kao početne molekule za sintezu brojnih važnih spojeva. Oni imaju brojne biološke funkcije, nalaze se u sastavu staničnih membrana svih živih bića, sudjeluju u procesima međustanične signalizacije i potiču razne fiziološke procese.